Pričam ti priču
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.co.yu i možete početi sa blogovanjem. (#)
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.co.yu i možete početi sa blogovanjem. (#)
| « | Decembar 2025 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Ovo je samo još jedan običan dan, obično radno jutro koje provodim za računarom, polubudan od hronične neispavanosti. Pisaću o svemu i svačemu, željama, ambicijama, snovima, nerviranjima, apstrakcijama, Salvadoru Daliju, Tom Henksu, Robertu Plantu, Beogradu, Parizu, Veneciji... i svemu ostalom sto mi padne na um. Ova mala slova čine male misli, to su male stvari, poput jutarnje šolje kafe i cigarete koje u meni bude entuzijazam za novim danom, male stvari poput sreće kad vidim da je plata uplaćena na moj tekući račun, kad pogledam zalazak sunca sa kalemegdanske terase, kad vidim njen osmeh, kad joj kažem da je volim i kad ona meni to kaže, kad vidim sjaj u njenom oku, kad je uhvatim za ruku i krenem u šetnju po kaldrmisanim ulicama Beograda, Padove, Verone, Barselone, Praga, Pariza ili već nekog drugog grada, nije važno kog i kada, važno je da je tu jer život čine male stvari !